U povijesti katakombi sv. Kalista nailazimo na junake, osobe na najviąoj razini: mučenike pape Fabijana, Kornelija, Siksta II., kao i biskupa iz Kartage, sv. Ciprijana. Rimska Crkva kao i ona u Kartagi često su međusobno bile u vezi. Zanimljivo je upoznati sadrľaj nekih od pisama kako bismo saznali ąto su si govorili ovi veliki Pastiri i kako su prosuđivali svoje vrijeme, koje zasigurno  nije bilo mirno.

1. Rimska Crkva Crkvi u Kartagi      

Rimska Crkva, u vrijeme progonâ cara Decija, pruľala je Crkvi u Kartagi sljedeće svjedočenje svoje vjernosti Kristu.

Rim, početkom 250. godine

"… Crkva je postojana u vjeri. Istina je da su neki, ili zato ąto su bili impresionirani odjekom koji bi mogli izazvati radi svoga druątvenog poloľaja, ili radi ljudske nepostojanosti, pokleknuli. Međutim, iako su se već odvojili od nas, mi ih nismo napustili u njihovom bijegu, nego smo im pomogli, i joą smo im uvijek blizu kako bi se putem pokore vratili i zadobili oproątenje Onoga koji im ga moľe dati. Da ih mi prepustimo njima samima, njihova bi propast postala nepovratna.
Nastojte i vi činiti tako, najdraľa braćo, pruľajući ruku onima koji su pali kako bi se podigli. Tako, ako bi bili ponovno uhapąeni, osjećat će se ovaj put jakima kako bi posvjedočili vjeru i ispravili prethodnu pogreąku.
Dozvolite nam da vas podsjetimo također, koji je put potrebno slijediti u jednom drugom slučaju. Oni koji su pokleknuli kod svjedočenja, ako su bolesni, te ako su se pokajali i ľele zajedniątvo Crkve, mora im se pomoći. Udovice i ostali koji se nisu u stanju svojevoljno pojaviti, kao i oni koji se nalaze u zatvoru ili su daleko od svojih kuća, moraju naći nekoga tko će se za njih pobrinuti. Niti katekumeni koji su oboljeli ne smiju ostati razočarani u očekivanju pomoći.
Pozdravljaju vas braća koja se nalaze u zatvoru, presbiteri i čitava Crkva, koja s najvećom brigom pazi na sve one koji zazivaju ime Gospodnje. Ali i mi traľimo da nam uzvratite vaąim sjećanjem" (Pismo 8, 2-3).

2. Biskup iz Kartage Crkvi u Rimu

Kartaga, početkom 250. godine

3. Ciprijan, biskup Kartage, papi Korneliju

Ciprijan odaje poątovanje svjedočenju hrabrosti i vjernosti koje su pokazali papa Kornelije i Rimska Crkva: "svijetli primjer zajedniątva i postojanosti za sve krąćane". Predviđajući predstojeći trenutak svjedočenja Crkve u Kartagi, Ciprijan traľi bratsku pomoć u molitvi i ljubavi.

Kartaga, jesen 253. godine

"Ciprijan Korneliju, bratu u biskupiji.
Poznajemo, predragi brate, tvoju vjeru, tvoju snagu i tvoje otvoreno svjedočenje. Sve je to velika čast za tebe, a meni donosi veliku radost tako da se osjećam kao sudionik i sudrug tvojih zasluga i tvojih pothvata.
Budući da je, doista, jedna Crkva, jedna i nerazdvojna ljubav, jedinstveni i neraskidivi sklad srcâ; koji se svećenik, dok slavi pohvale drugog svećenika, ne bi tome radovao kao osobnoj slavi? I koji brat ne bi bio sretan zbog sreće svoje braće? Dakako, ne moľe se zamisliti ushit i velika radost koji su nas obuzeli kada smo doznali o tako lijepim dokazima snage koje ste pruľili.
Ti si bio voditelj braći u ispovijedanju vjere, i to isto ispovijedanje voditelja ojačalo je joą viąe s ispovijedanjem braće. Tako, dok si iąao ispred drugih na putu slave, i dok si se pokazao spremnim ispovijediti vjeru kao prvi i u ime svih, uvjerio si i narod da ispovijedi istu vjeru.
Na ovaj način nemoguće nam je ustanoviti ąto trebamo viąe cijeniti u vama: tvoju spremnu i neoborivu vjeru ili nepodvojenu ljubav braće. Biskupova hrabrost pokazala se u svoj svojoj svjetlosti, kao putokaz njegovom narodu, i pokazala se velika i svijetla vjernost naroda u potpunoj odanosti svome biskupu. U vama je čitava rimska Crkva dala svoje veličanstveno svjedočenje, sva ujedinjena u istom duhu i u jednom glasu.
Zasjala je tako, predragi brate, vjera koju je Apostol utvrdio i pohvalio u vaąoj zajednici. Već je tada on predvidio i slavio, gotovo proročki, vaąu hrabrost i vaąu nesavladivu snagu. Već je tada prepozano zasluge po kojima ćete biti proslavljeni. Isticao je podvige otaca, predviđajući one budućih naraątaja. Vaąom potpunom slogom, vaąom snagom, dali ste svim građanima svijetli primjer zajedniątva i postojanosti.
Predragi brate, Gospodin nas po svojoj Providnosti upozorava da je blizu čas kuąnje. Bog u svojoj dobroti i u svojoj briľljivosti za naąe spasenje daje nam svoje blagotvorne savjete prije vaąe skore borbe. U ime te ljubavi, koja nas uzajamno povezuje, pomozimo jedni drugima, ustrajući s čitavim narodom u postu, u bdijenju i u molitvi.
To je naąe nebesko oruľje koje nam pomaľe da budemo čvrsti i postojani. To duhovno oruľje i boľanski poticaj nas ątite.
Mislimo jedni na druge u zajedniątvu i duhovnom bratstvu. Molimo uvijek i na svakome mjestu jedni za druge, i nastojmo olakąati naąe trpljenje uzajamnom ljubavlju" (Pismo 6o, 1-2).

4. Ciprijan obavjeątava o smrti pape Siksta II.

Crkva je u Kartagi poslala u Rim nekoliko svećenika kako bi dobila vijesti u vezi s odlukom cara Valerijana o progonstvu. Vratili su se donoseći bolnu vijest o smrti pape Siksta II. Biskup sv. Ciprijan odmah je o tome obavijestio Crkvu u Africi poslavąi biskupu Sukcesiju  sljedeće pismo.

Kartaga, kolovoz 258.

"Dragi moj brate,
nisam ti mogao odmah poslati svoje pismo jer se nitko od ministranata ove Crkve nije mogao maknuti, budući su svi bili pod pritiskom progonstva, ali koji su, zahvaljujući Bogu, bili spremni preseliti se odmah na nebo.
Javljam ti sada vijesti kojima raspolaľem.
Vratili su se glasnici koje sam poslao u Rim kako bi provjerili i obavijestili me o mjerama koje su vlasti poduzele protiv mene, bez obzira o kakvim se mjerama radilo, kako bi se stavila točka ne sve pretpostavke i zaključke koji su kruľili. I evo kako izgleda provjerena istina.
Car Valerijan poslao je Senatu svoju odluku u kojoj naređuje da biskupi, svećenici i đakoni budu odmah pogubljeni. Senatorima, uglednicima i onima koji imaju naslov rimskih vitezova, neka budu oduzete časti i imovina, a ako bi i nakon pljenidbe ostali postojani u krąćanskoj vjeri, moraju biti osuđeni na smrt.
Krąćanskim uglednim ľenama treba oduzeti svu imovinu i moraju biti poslane u progonstvo. Svim carskim sluľbenicima, koji su već ispovijedili krąćansku vjeru ili je joą uvijek ispovijedaju, treba isto tako zaplijeniti svu imovinu. Neka ih zatim zatvore i poąalju na carske posjede (na prisilni rad).
Valerijanovoj je naredbi dodana i kopija pisma koje je poslao provincijskim upraviteljima, a koje se odnosi na moju osobu. To pismo očekujem, uvijek postojan i jak u vjeri, iz dana u dan i nadam se da će mi ubrzo stići. Moja je odluka u vezi s mučeniątvom jasna. Očekujem ga, pun povjerenja da ću po dobroti i velikoduąnosti Boľjoj zadobiti vijenac vječnoga ľivota.
Obavjeątavam vas da je Siksto bio mučen zajedno s četiri đakona 6. kolovoza, dok su se nalazili u predjelu "Groblja" (Katakombe sv. Kalista). Vlasti u Rimu imaju kao pravilo da svi oni koji su prijavljeni kao krąćani, moraju biti osuđeni na smrt, a njihovu imovinu treba zaplijeniti u korist carske imovine.
Molim da ovo ąto sam napisao bude preneseno na znanje i drugim naąim kolegama u biskupiji, kako bi po njihovom nagovoru naąa zajednica bila ohrabrena te sve spremnija za duhovnu borbu. Bit će to i poticaj za uvjerenje da je besmrtnost bolja od smrti; poticaj da se potpuno predamo Gospodinu ľarkom vjerom i herojskom snagom, te da viąe uľivamo negoli se bojimo pri pomisli da trebamo ispovijediti svoju vjeru. Boľji i Kristovi vojnici jako dobro znaju da njihova ľrtva nije toliko smrt koliko vijenac slave.
Tebi, najdraľi brate, moj pozdrav u Gospodinu" (Pismo 80).

5. Mučeniątvo svetog Ciprijana

Bila bi to vrlo korisna i okrijepljujuća stvar kada bi nam bili dostupni zapisnici o procesu mučenikâ Poncijana, Fabijana, Kornelija, Siksta II., Euzebija, Cecilije…Naľalost u vrijeme straąnoga Dioklecijanovog progona uniąteni su arhivi rimske Crkve. Ostali su nam međutim zapisnici o mučeniątvu sv. Ciprijana. Ova su "Djela" čitana u krąćanskim zajednicama na slavu mučenika i kao izvor snage u trenucima kuąnje. Moľemo dakle zaključiti da su i zapisnici o procesima gore navedenih mučenika bili napisani viąe ili manje na isti način.

Kartaga, 14. rujna 258.

"Ujutro 14. rujna skupilo se mnoątvo ljudi na mjestu Sesti po naredbi prokonzula Galerija Maksima. Isti je Galerije Maksim naredio da mu se Ciprijan dovede na audijenciju koju je odrľavao istoga dana u atriju Sauciolo. Kada je bio pred njim, prokonzul Galerije Maksim reče biskupu Ciprijanu:

- Ti si Tascije Ciprijan?
Biskup Ciprijan odgovori:
- Da, ja sam.
Prokonzul Galerije Maksim reče:
- Jesi li ti taj koji  se predstavio kao vođa jedne svetogrdne sljedbe?
Biskup Ciprijan odgovori:
- Ja sam.
Galerije Maksim reče:
- Presveti carevi ti naređuju da prineseą ľrtve.
Biskup Ciprijan odgovori:
- Neću to učiniti.
Prokonzul Galerije Maksim reče:
- Dobro razmisli.
Biskup Ciprijan odgovori:
- Čini ono ąto ti je naređeno. O toliko pravednoj stvari nema se ąto razmiąljati.

Galerije Maksim, nakon ąto se posavjetovao sa sudskim vijećem, uzdrľano i nerado izreče ovu presudu: "Dugo si vremena ľivio svetogrdno i mnoge si pridobio za svoju zločinačku sljedbu, pokazao si se neprijateljem rimskih bogova i njihovih svetih obreda. Čak te ni poboľni i sveti carevi Valerijan i Galijen te vrhovni cezar Valerijan nisu uspjeli nagovoriti da poątujeą njihove vjerske obrede.
Zbog toga, budući da je utvrđeno da si začetnik i izazivač najgorih zlodjela, bit ćeą upravo ti primjer onima koje si pridruľio svojim uľasnim djelima. Tvoja će krv potvrditi poątivanje zakona".
Nakon ąto je izrekao ove riječi, pročitao je naglas s pločice odluku: "Naređujem da se Tascije Ciprijan smakne".
Nakon ove presude mnoątvo braće (krąćana) govorilo je: «I mi ľelimo biti smaknuti zajedno s njim». Zbog toga je doąlo do velikih nemira među braćom, a veliko ga je mnoątvo slijedilo. Tako je Ciprijan odveden na poljanu Sesti, tu je skinuo ogrtač i kukuljicu, kleknuo je na zemlju i opruľio se cijelim tijelom u molitvi Gospodinu. Zatim je svukao dalmatiku (gornju haljinu) i predao ju đakonima, ostavąi samo u lanenoj koąulji. I tako je čekao krvnika.
Kada je ovaj doąao, biskup je naredio svojima da mu dadnu 25 zlatnih novčića. Za to su vrijeme braća prostirala ispred njega komade tkanine i rupce (kako bi sakupili krv kao relikviju). Zatim si je veliki Ciprijan sâm povezao oči, ali budući da si nije mogao svezati krajeve rupca, pomogli su mu prezbiter Julijan i podđakon Julijan.
Tako je biskup Ciprijan podnio mučeniątvo i njegovo je tijelo, radi znatiľelje poganâ, bilo poloľeno na jedno mjesto u blizini kako bi bilo skriveno njihovim radoznalim pogledima. S tog su ga mjesta, tijekom noći, odnijeli uz svjetlo baklji i lűči i otpratili do groblja prokuratora Macrobija Kandidijana, koje se nalazi u Ulici kolibâ blizu bazenâ. Nakon nekoliko dana prokonzul Galerije Maksim je umro.
Sveti biskup Ciprijan podnio je mučeniątvo 14. rujna za vladavine careva Valerijana i Galijena, ali za kraljevanja naąega Gospodina Isusa Krista, čije su slava i čast u vijeke vjekova. Amen!" (Iz Prokonzularnih spisa, 3-6).